Saborski niz se nastavio i 1964. godine, kada je održavši se po četvrti put, 12. i 13. septembra, cela svetkovina preuzela je ruho ozbiljnog festivala, koji je zavređivao pažnju ne samo regionalne javnosti, već se za malu Varoš čulo po celoj tadašnjoj zemlji.
Prohladno jutro u gučkoj kotlini je bilo tiho i mirno kao da uskoro neće početi narodno veselje. Na uličnom razglasu se čula ruska romantična muzika, a ulični čistači iz Čačka su pripremali glavnu ulicu za predstojeću feštu. Tek nešto kasnije kod čuvene varoške prodavnice „Borovo“ okupljala se mladež u narodnim nošnjama i pripremala osveženje za topao jesenji dan.
Gosti su pristizali i saborisanje je krenulo. Ranim jutrom je otvorena izložba tkalja iz Donjeg Dubca, čime je otpočeo i zvaničan program. Kao i prošle godine svatovska povorka se spremala za prikazivanje Dragačevske svadbe iz 19. veka, a posle tradicionalne šetnje po ulicama Guče, ceremonija venčanja je nastavljena na pozornici.
Trubački orkestri, učesnici na takmičenju se nisu pojavljivali na ulicama i kafanama, već su svoje saborske sate kortistili vezbajući za svoj nastup.
Pored momačkog nadmetanja u gađanju jabuke, ove godine se uvelo jedno interesantno takmičenje – izbor najprašnjavijeg automobila.
Lista trubača učesnika takmičarskog dela se podosta proširila u odnosu na prošlu godinu, pa su organizatori i žiri uveli dodatne nagrade kako bi obradovali i ohrabrili nove učesnike. Na ovom, četvrtom po redu, saboru se predstavilo 17 orkestara iz sledećih mesta:
- Goračići
- Prekodolce
- Glogonj
- Brus
- Svrljig
- Dljin
- Rti
- Donja Kamenica
- Valakonje
- Ježevica
- Tubići
- Kriva Reka
- Gorobilje
- Bakionica
- Milićevo Selo
- Krvavica
- Vranjska Banja
Među 150 takmičara za najboljeg trubača je izabran Raka Kostić koji je poneo titulu nosioca „Zlatne trube“. Kao vođa najboljeg orkestra na trećem saboru, već je postao zvezda u trubačkim krugovima. Druga truba sabora je bio Bakija Bakić, dok je nagradu trećeg trubača dobio Saćip Salijević iz Surdulice. Miljenik publike je očekivano bio lokalni virtuoz Srećko Obradović.
Titulu najboljeg orkestra je poneo orkstar Bakije Bakića iz Vranja. Drugo mesto je bilo dodeljeno orkestru Rake Kostića, a treći na listi najboljih je bio orkestar Junuza Ismailovića iz Prekodolca kome je ovo bilo prvo učešće na saboru.
Na revijalnom delu takmičenja predstavio se orketar „Veseli rudari“ iz malog rudarskog grada Trbovlja u Sloveniji. Njihov nastup je imao poseban značaj jer su nastup posvetili svojim sunarodnicima, koji su tokom rata prebegli u ove krajeve i u dragačevskim selima pronašli utočište.
Dragačevski sabor je sve više dobijao obličje ozbiljnog festivala, a njegovi posetioci su sve više bili ljudi „sa strane“. Neki su zamerili organizatorima male saborske promene i da se zbog toga izgubio lokalni karakter i bliskost saboraša i trubača. Još puno godina sabor će trajati uz razne promene i svakako izgubiti početnu formu i neposrednost, ali to je cena koja plaćena da bi Dragačevski Sabor u budućnosti postao jedan od najvećih svetskih festivala.