Treći Dragačevski sabor obeležila je kiša i zvuk svatovca.
Kako li je na Ovčaru? Kako li je na Kablaru?
Sada već davne 1963. godine po treći put u Guči su se oglasile dragačevske trube, kada je 106 trubača je zasviralo na svojim limenim čedima i otvorilo tada već tradicionalno takmičenje.
Na ulazu u Varoš, saboraše su dočekivali kao pravi domaćini mladići i devojke odeveni u narodne nošnje. Svaki gost je bio ponuđen čašicom domaće šljivovice. I sve je bilo spremno za početak velikog narodnog veselja koje se sa nestrpljenjem čekalo tokom cele godine.
Prvi put se na saboru, u okviru programa festivala, organizovala improvizovana “Dragačevska svadba” iz 19. veka, koja se do dana današnjeg tradicionalno održava kao svatovska parada i predstavlja jednu od glavnih programskih tačaka. Na čelu je barjaktar, a za njim devojke u narodnim nošnjama iz dragačevskog kraja. Najlepša nošnja je krasila mladu koja ja jahala najboljeg konja, kog je vodio dever. Na začelju kolone mladoženja na konju, okružen brojnim momcima.
Za ljubitelje sportskih disciplina, u program je prvi put uvršteno i takmičenje strelaca koji gađaju jabuku koje će kasnije prerasti u neizostavni saborski višeboj.
Da je tradicionalno takmičenje postajalo sve popularnije govori i brojka od čak 20.000 prisutnih saboraša. Po prvi put se naplaćivao ulaz kako bi sakupilo što više novca za organizaciju i obnovu infrastrukture stare varošice. Mada su mladi našli rešenje kako da izbegnu neočekivani trošak. Mnogi su gazili reku Bjelicu koja je u septembarskim danima više ličila na planinski potok. Bosonogi i istrajni u toj nameri, veliki broj mladih je neopaženo prošao i uspešno se pridružio svetkovini.
Te nedelje 8. septembra, vremenske prilike nisu bile naklonjene organizatorima. Zbog iznendanog pljuska izostao je završni program. Iako se veliki deo publike nije sklonio da se zaštiti od kiše, proglašenje pobednika je ipak objavljeno kasnije, putem razglasa i plakata.
Bakija Bakić, sada već poznati Vranjanac, prema mišljenju žirija bio je najbolji medju najboljima, te je proglašen za prvu trubu sabora. Svoju sreću zbog uspeha je podelio sa saborašima svirajući po ulicama Guče.
Orkestar iz Valakonje kod Boljevca je proglašen za najbolji među 8 orkestara, koliko se zvanično i takmičilo. Svojom izvedbom su oduševili publiku koja je tražila sviranje na “bis”. Iako je već uveliko počeo pljusak, “Amateri iz Boljevca” su bez razmišljanja ispunili želju publike i svirali po najvećoj kiši. Tom prilikom su darovani pobedničkim bubnjem koji je svake godine dodeljivala “Ilustrovana politika”.
I tako se završio još jedan sabor, još veći i još posećeniji od prethodnih. Organizatori su se tom prilikom uverili da je ljubav prema zvucima trube I tradicionalnom svetkovanju jača od pljuskova i vetra, te za budućnost sabora nisu brinuli.