GRADINA – ARHEOLOŠKI LOKALITET NA JELICI
Pored nekoliko manjih arheoloških nalazišta na mestu srednjevekovnih gradova u selima Lis, Viča, Vučkovica i Ostra u Dragačevu se nalazi i veći lokalitet Gradina koje je najpoznatije i najveće ranovizantijsko arheološko nalazište na ovom delu Srbije. Nalazi se na planini Jelici, između Čačka i Guče.
Ovaj lokalitet prvi spominje Janko Šafarik, koji je 1865. godine vršio istraživanja u okolini gradića Guča i tom prilikom ga opisao kao nalazište sa ostacima zidova visine do jednog metra, sa ostacima kula i drugih građevina, izgrađenih od maltera i krečnjaka.
Pored Šafarika, bitnije beleške ostavlja i austrijski arheolog Kanic koji je navodio da se radi o tvrđavi iz rimskog vremena i tom prilikom sačinio skicu osnove koja se i dan danas koristi za istraživanje.
Opsežnija ispitivanja (prvenstveno sondažni način proučavanja, koji je kasnije prerastao u sisematska istraživanja) preuzima Dr Mihailo Milinkovic sa Filozofskog fakulteta u Beogradu i oni još uvek traju. Treba napomenuti da je samo mali deo grada do sada ispitan.
Prema njihovom mišljenju, lokalitet predstavlja ranovizantijsko prebivalište i sklonište koje potiče iz sednog veka nove ere, mada, su pronađeni i predmeti koji datiraju čak iz Praistorije, kao i trećeg veka nove ere. Smatra se da je Gradina naseljena u seobama za vreme cara Justinijana (527 n.e. – 565 n.e.) prvenstveno kao zaštita od Avara, Germana i Slovena. O napadima Avara svedoči pronađena strelica koja je potiče iz Avarskog plemena.
Gradina kao naselje se sastojala iz dva dela: Gornjeg i Donjeg grada.
Gornji grad je imao površinu od oko 3,5 hektara i bio heksagonalnog oblika. Na najvišem delu se nalazila kula koja je u osnovi bila prečnika oko 25 metara. Gornji deo je ostao manje oštećen jer je bio nepristupačniji u odnosu na Donji grad. Unutar grada su se nalazile dve crkve, od kojih je jedna bila na najuzvišenijem delu sa pogledom na obe strane Jelice. Pored crkava otkriveni su i ostaci grobalja iz šestog veka pre nove ere. Pronađeni su skulptorski i drugi predmeti koji su pripadali crkvama što ukazuje da je Gradina u to vreme bila episkopski centar.
U Donjem Gradu nalaze se ostaci crkve i krstionice, kao i fresaka koje potiču iz šestog veka nove ere. U istom tom delu nalazišta su otkriveni ostaci građevine koja je po svemu sudeći imala rezidencijalnu funkciju. Tom prilikom su pronađeni brojni predmeti kao što su ukrasne figure i kameno posuđe i pribor koje se koristilo za upotrebu pića i hrane, zatim lonci od gline, kao i ukrašene amfore koje ukazuju na trgovačke veze sa Mediteranom. Pronađeni su i ostaci stubova koji su imali reljefne šare koje podsećaju na bršljan i vinovu lozu, što inače nije bio uobičajen motiv kod Ilira.
To što je otkriveno ukazuje takođe na razvoj zanatstva i privrede karakteristične za to doba. Posebno se ističe Justinijanov zlatnik, poreklom iz Carigrada, iz šestog veka pre nove ere. Sve pronađeno pokazuje određeni nivo bogatstva i imućstva koje je pripadalo određenom sloju ljudi koji su tu živeli. Može se reći da se radilo o vojnom, crkvenom i zanatskom centru.
Posebno je interesantna pronađena fibula, broš, koji je sadrži deo tkanine, koja je slepljena. Takav predmet nije bio poznat u drugim okolnim nalazištima. Jedino su u Istri došli do otkrića sličnih predmeta. Pretpostavlja se da je pripadala Germanima, a što svedoči o prisutsvu germanskih plemena, kao stranaca koji su u tom naselju bili smešteni u određenom periodu. Sa druge strane, pronađeni su i skeleti koji po svom položaju ukazuju na posmrtne ostatke pripadnika romanskog naroda.
Ostaci bedema su široki 1.5 metara, i u njima su pronadjeni ostaci stakla koji su se očigledno koristili prilikom izgradnje istih. Za gradnju je korišćen malter koji se pravio u posebnim objektima, izgrađenih za tu namenu.
Jenda od najočuvanijih građevina gde je pronađeno najviše ostataka nalazila se uz sam vrh i sastojala se od tri prostorije. Prilikom njenog iskopavanja uočeni su ostaci pepela što ukazuje na postojanje požara koji je po svemu sudeći i uništio grad u dobrom delu. Sumnja se da požar izbio prilikom jednog od napada varvarskih plemena.
Na blažoj padini su pronađeni rovovi, tačnije zidana grobnica, koja još uvek nije dovoljno istražena. Veći broj grobova pripada deci, što se moglo uočiti na osnovu većeg broja skeleta, koji su tu iskopani. Pronađeno je i mnogo nakita, celog ili u delovima koji je nošen tom prilikom, a gde su najzastupljenije narukvice. Preminuli su sahranjivani u proste grobnice, bez sanduka. Takođe je uočeno i tzv. dvojno sahranjivanje.
Pored svega navedenog bitno je pomenuti otkriće bazilike jugozapadno od vrha, sa grobovima, u i oko nje. Prvobitno je predstavljala jednobrodnu građevinu, da bi tek kasnije postala trobrodna kom prilikom se koristio drugačiji materijal za njenu izgradnju. Prednji deo bazilike je bio okrenut ka istoku. U šutu Bazilike se može uočiti kako ranovizantijska tako i srednjovekovna keramika. Tu se nalaze i preostale table od kamena, ispisane na latinskom jeziku. Tu su pronađeni i brojni predmeti kao što su bronzano zvono, katanac od gvožđa, jedan predmet sa 4 zupca, nepoznate namene, ali i jedan sarkofag.
Na osnovu svega iznetog se moze zaključiti da je u pitanju jedno od većih nalazišta u Srbiji koje pripada prvenstveno ranovzantijskom dobu i samim tim je od izuzetnog značaja kako za Guču i Dragačevski kraj, tako i za celu Srbiju. Istraživanja još uvek nisu preduzeta u obimu koji moze da nam predstavi jasnu sliku kao i kompleksnost naselja, za sada je očigledno da bismo na taj način došli do brojnih odgovora koji se tiču seobe naroda, uticaja germanskih, romanskih i slovenskih plemena, kao i hronologije istorijskih događaja.
Danas Gradina predstavlja spomenik koji je pod zaštitom države, a njegov značaj je prvenstveno u tome što predstavlja višeslojan lokalitet, gde se mogu videti ostaci od onih koji datiraju iz praistorije do onih koji su pripadali srednjovekovnom dobu.
Nažalost, ovaj lokalitet je bio narušen i oskrnavljen 50-ih godina prošlog veka, kada se gradio glavni put Čačak – Guča, ali i lokalni putevi u Dragačevu, jer je tom prilikom korišćen kamen koji je pripadao nalazištu.
Između ostalog, nestale su i kamene ploče, uključujući i onu koja je na sebi imala originalno ime naselja koje je tu postojalo. Tako da je samo deo toga preostao i danas se uglavnom nalazi u Muzeju u Čačku.
GRAD – ARHEOLOŠKI LOKALITET LIŠKA ĆAVA
Na samo 5 km severozapadno od Guče, izmedju sela Turica i Lis, se nalazi ruševina ranovinzantijskog utvrdjenja koje nosi naziv Grad.
Pomenuto utvrdjenje se preciznije nalazi na vrhu brda Ćava (kota 667), koje se izdiže iznad leve obale reke Bjelice.
Položaj je teško pristupačan i samim tim za prilike koje su vladale u vreme njegovog nastanka – vešto izabran. Položaj grada je imao funkciju prvenstveno da obezbedi sigurnost, ali i da omogući kontrolu donjeg ravničarskog dela.
Grad datira iz VI veka, i pripada ranovizantijskoj epohi koja je prethodila dolasku Slovena u ove krajeve.
Prvo spominjanje Grada kao arheološkog nalazišta je bilo 1870. godine od strane Milana Stanića, koji je opis lokaliteta izneo u tzv. Narodnom kalendaru Dragačevac, što predstavlja izuzetno značajan arheološki rad tog vremena.
Naredna beleška o Gradu je sačinjena od strane Feliksa Kanica, čuvenog putopisca. On je navodio da je u pitanju rimski kastel – osmatračnica, koja je služila za obezbeđenje rimske putne mreže.
Grad spominje i poznati srpski etnolog Jovan Erdeljanović.
Kasnija istraživanja su predstavljala sondažno iskopavanje, koje je preduzeto od strane Katedre za srednjovekovnu arheologiju Filozofskog fakulteta kao i Arheološkog instituta iz Beograda kom prilikom su pronađeni ostaci više građevina, iza kojih su ostali zidovi visoki svega 2, 3 m. Posebno se izdvajaju: radionica i crkva.
S obzirom na predmete koji su pronadjeni radionica je ukazivala na veliki broj zanata koji su se ovde razvijali. Crkva je bila jednobrodna i predstvlja jedno od najstarijih spomenika hrišćanstva u ranovizantijskom razdoblju.
Utvrđenje se sastoji iz Gornjeg grada (površine 155x50m) i Podgrađa (površine 145x210m). Branjena površina je iznosila blizu 4 ha. Podgrađe je služilo da zaštiti okolne stanovnike.
Deo koji je pristupačniji se nalazi sa severne strane gde se nalaze ostaci dve kule koje su sluzile kao kapija.
Na samom nalazistu je pronađen veliki broj predmeta, posebno od keramike, kao sto su lonci, koštani češljevi ali i zlatnici cara Justinijana koji su kovani u Caigradu u periodu između 542. i 565. godine.
Sa Grada se pruža pogled ka Gradini, koji se nalazi na planini Jelici, takođe značajnim, pod nazivom Gradina, udaljenog 9 km vazdusnom linijom. Pored ova dva lokaliteta postoji još utvrđenja na teritoriji Dragačeva, kao što su Ostra- Sokolica, Viča – Stojkovića gradina i dr.
Danas mozemo reći da nije dovoljno posvećeno pažnje značaju ovog nalazista, prvenstveno zbog svoje nedovoljne istraženosti, kao i zanemarenosti istorijskog značaja ovog mesta. Svakako treba navesti prelepe krajolike i prirodu Donjeg Dragačeva koje opravdava činjenicu da su baš na ovom mestu pre mnogo godina Iliri izabrali da naprave svoj dom.